Kazalište PlayDrama

Hrvoje Korbar: “DALMATINSKA KUHINJA”

redatelj / dramaturg: Hrvoje Korbar

igraju: Nadežda Perišić Radović, Zdravko Vukelić

IZ MEDIJA:

Dalmacija danas, Magdalena Mrčela:

„Dalmatinska kuhinja“ prelijepa je predstava o tome koliko smo spremni zaigrati život s onim kartama koje su nam dodijeljene. Propituje hoćemo li u tom receptu kalkulirati i izvoditi „finte“, maskirati poteze i shvaćati onoga drugoga kao protivnika, ili ćemo ga prihvatiti kao igrača bez kojeg naša igra nema isti smisao, isto odrastanje, iste uspomene, isti život. Osim što je oda ljepoti jednostavnosti i bogatstvu malih radosti od kojih je satkan svaki kvalitetan obiteljski odnos, ovo je ujedno i izrazito hrabar iskorak mladog umjetnika čija sklonost drugačijem pokazuje da je njegov izvor ideja i inspiracija šarolik i nepresušan. Knjiga recepata u Korbarovu je konceptu postala knjiga životnih i obiteljskih mudrosti, a izvedba glumačkog dua pretvorila ju je u antologijsko djelo.

Riječ redatelja:

Obiteljski ili kuhinjski stol prva je pozornica s kojom se susrećemo u životu. Njegovi dobro čuvani rituali, ustaljeni raspored sjedenja, stolnjaci, ubrusi, posuđe i servisi scenografija su koja se prenosi kroz generacije obitelji, pojedini zapleti se repetitivno odigravaju svake nedjelje, razgovori naizgled ne vode nikamo, uloge su nam unaprijed dodijeljene i od njih je teško pobjeći. Glavni junak svakog objeda je brižno pripravljeno jelo, koje govori o nama, o našem identitetu, o našem odnosu prema životu („hranimo se da bismo živjeli, ali hranimo se da bismo i uživali“), društvenom statusu, slici koju o sebi želimo stvoriti i njegovati. Hrana je umjetnost, hrana je sjećanje, hrana je ljubav. A sve to ima i svoj tekst - kuharice, koje su dugo bile marginalizirane smatrajući se trivijalnim, svakodnevnim, pomoćnim i naravno - ženskim tekstovima. Prva među njima je „Dalmatinska kuhinja“ Dike Marjanović Radica, knjiga koja je dostigla kultni status i postala kanon regionalne kuhinje, ali i mnogi drugi tekstovi o hrani, njezinoj povijesti, kulturi jedenja i njezinim neprestanim dinamičnim promjenama. Jer hrana je, baš kao i identitet, dinamična, fluidna, nezaustavljiva. „Kuhanje je umjetnost, slična kiparstvu, slikarstvu i muzici, samo ga treba prihvatiti s ljubavlju i zanosom“, stoji na početku Radičine knjige. Dodat ćemo samo - i kazalištu. Jer uostalom, što razlikuje spremanje dobrog objeda od spremanja jedne dobre kazališne predstave.