Režija: Josef von Sternberg
Scenarij: Ben Hecht, Charles Furthman, Robert N. Lee
Kvintet Adriaphonics:
Marko Zupan (flauta), Tonči Tranfić (klavir), Goran Cetinić Koća (gitara), Piero Malkoč (kontrabas), Boris Žuvela (bubnjevi)
Prvim gangsterskim filmom u povijesti kinematografije smatra se Underworld Josefa von Sternberga iz 1927. godine – nijemi klasik koji je utemeljio niz obrazaca i motiva kasnijeg žanra. Iako snimljen u eri bez zvuka, njegova se snaga nije iscrpljivala samo u slikama, nego i u glazbenim interpretacijama koje su pratile svako prikazivanje. U tom duhu, ovo posebno predstavljanje filma obogaćeno je živom glazbom posebno skladanom za ovu priliku.
Za glazbeni okvir projekcije zadužen je kvintet Adriaphonics, čiji će glazbenici svojim originalnim rukopisom oživjeti dramatične ritmove i poetske nijanse Sternbergova filma. Kvintet čine: Marko Zupan (flauta), Tonči Tranfić (klavir), Goran Cetinić Koća (gitara), Piero Malkoč (kontrabas) i Boris Žuvela (bubnjevi). Njihova interpretacija spaja duh jazza, improvizacije i filmske atmosfere, stvarajući most između 1927. i današnjeg gledatelja.
Underworld (poznat i pod naslovom Paying the Penalty) američki je nijemi gangsterski film iz 1927. godine u režiji Josefa von Sternberga, s Cliveom Brookom, Evelyn Brent i Georgeom Bancroftom u glavnim ulogama. Film je označio početak Sternbergove osmogodišnje suradnje s Paramount Picturesom, u sklopu koje je nastalo i sedam njegovih filmova s glumicom Marlene Dietrich. Novinar i scenarist Ben Hecht za izvorni predložak filma nagrađen je Oscarom za najbolju originalnu priču.
Sternbergu se često pripisuje zasluga za „pokretanje žanra gangsterskog filma”. Kritičar Andrew Sarris, međutim, upozorava da je Underworld „manje proto-gangsterski, a više pre-gangsterski film”, u kojem kriminalni svijet razdoblja prohibicije služi tek kao pozornica za tragičnu priču o „bajronskom junaku” kojeg ne uništavaju „osvetničke sile zakona i reda”, nego vječne mijene „ljubavi, vjere i obmane”.
Utjecaj novinara i scenarista Bena Hechta prepoznaje se u motivu lažne cvjećarnice te u ubojstvu zakletog neprijatelja „Bulla” Weeda, „cvjećara” Bucka Mulligana, što priziva stvarno ubojstvo iz 1922. godine kada je mafijaška skupina Tonyja Torriosa smaknula čikaškog bossa Diona O’Bannona. U filmu se, nadalje, učestalo pojavljuju pogrebne kočije, ozloglašene u to doba kao prikladna prijevozna sredstva za prikrivanje kriminalnih aktivnosti i ljudstva u Chicagu.
Unatoč tim suvremenim referencama, Underworld se ne može jednoznačno označiti kao „prvi gangsterski film”, budući da Sternberg „nije pokazivao veliko zanimanje za čisto gangsterske aspekte žanra” niti za „mehanizme [mafijaške] moći”. Umjesto da prizove društvene sile i nejednakosti tadašnjeg doba, Sternbergov „Bull” Weed prikazan je kao žrtva „neumoljive Sudbine”, nalik junacima antičke tragedije. Ženski likovi uz odmetnike pritom nisu tek gangsterske ljubavnice ovisne o nasilnim muškarcima, već protagonistice u vlastitom pravu, koje svojim djelovanjem pokreću „osvetu i iskupljenje”.